Februar 2016

Partneri:


Dušan Vejnović

Dušan Vejnović (Sombor, 1981) piše prozu i poeziju. Objavio je zbirku pripovedaka Tvrdoglave beline (2011, nagrada “Đura Đukanov”), poetsku zbirku Posebne potrebe (2013) i roman Jako i nikome (2014). Po zanimanju je psiholog. Živi u Novom Sadu.


Bojan Krivokapić

Bojan Krivokapić (1985), objavio je knjigu kratke proze Trči Lilit, zapinju demoni (Kikinda, 2013) te zbirku gemischt-poezije Žoharov let (Stolac, 2014). Dvojezično izdanje prve knjige, s prijevodom na talijanski, Corri Lilit, i demoni inciampano, objavljeno je koncem 2014. u izdanju Gradske knjižnice Pazin te Kuće za pisce/Hiže od besid/Casa degli scrittori.
Dobitnik je nagrada za prozu: Ulaznica (Zrenjanin, 2011), Đura Đukanov (Kikinda, 2012) i Edo Budiša (Pazin, 2014), kao i nagrade Mak Dizdar za zbirku poezije (Stolac, 2013).
Uredio je zbornike književnih tekstova: Radovi u Kući (Novi Sad, 2012), PitchWise (Sarajevo, 2012), Na ulici gaze bose ljude (Novi Sad, 2013) i Poučak o nizovima: čitanka (Novi Sad, 2014).
Recenzent je knjige Ivane Inđin Utišani glasovi – nezavisna pozorišna i performerska feministička scena u Novom Sadu od 1989. do 1999. godine (Novi Sad, 2012) i monografije Art klinike Eutanazija 2009-2011 (Novi Sad, 2012).
Književni tekstovi su mu objavljeni u različitim zbornicima, antologijama i časopisima diljem Jugoslavije: Lapis Histriae (2010, 2012, 2014), Zarez, Odjek, Sveske, Idiot, Novi Ka/Os, i dr.
Sudjelovao na više književnih manifestacija: Književni festival Mlade rime (Ljubljana), Poetski susreti Šumski pjesnici (Grožnjan), Festival kratke priče Kikinda-Short (Kikinda i Beograd), Književni festival Prvi prozak na vrh jezika (Zagreb), i dr.
Književni tekstovi su mu prevedeni na talijanski, njemački, albanski, mađarski, engleski i švedski.
Bio gost na književnim rezidencijama u Sarajevu, Prištini, Pazinu i Tirani.
Bavio se antropološkim teatrom u Kamernom pozorištu muzike Ogledalo, živio neko vrijeme u Sarajevu pa se vratio, vodi radionice kreativnog pisanja u Omladinskom centru CK13.
 Trenutno živi i radi u Novom Sadu.


Dragan Babić

Dragan Babić (Karlovac, 1987), završio je osnovne i master studije na Odseku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Piše kratke priče, Tviter prozu, eseje i književnu kritiku. Objavio je zbirku Tviter priče (2014).


Partneri:


Miloš K. Ilić

Miloš K. Ilić je rođen 1987. u Pančevu, Srbija. Piše i objavljuje priče od petnaeste godine. Izdao zbirku priča Priče o pivu (Laguna, 2008.). Piše radio drame.


Jelena Marinkov

Jelena Marinkov rođena je 1993. godine u Kikindi, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju. Osvojila je prvo mesto na Republičkom takmičenju talenata iz oblasti književnosti 2012. Iste godine dobila je i nagradu za najbolju pesmu na 10. književnom konkursu učenika iz Banata u organizaciji RCT Mihajlo Pupin iz Pančeva. Objavljivala je priče i pesme u književnim časopisima Avangrad, Severni bunker i Ulaznica. Dobitnica je književne nagrade za najbolju zbirku priča autora mlađeg od trideset godina Đura Đukanov za 2015. godinu. Studira srpsku književnost i jezik s komparatistikom na Filološkom fakultetu u Beogradu.


Bojan Babić

Bojan Babić je rođen u Beogradu 1977. godine. Završio je Filološki fakultet  i do sada objavio sedam knjiga: PLI-PLI (kratke priče , Književna omladina Srbije, 1996.); Buke u prozi (pesme u prozi, Intelekta, Valjevo, 2003.), Priče o sreći (kratke priče, Treći Trg, Beograd, 2008.), Neljudska komedija (roman, AlgoritamMedia, Beograd, 2010.), Devojčice, budite dobre (omnibus-roman, Levo krilo, Beograd, 2013. – nagrada Fonda Borislav Pekić), Ilegalni Parnas (roman, Levo krilo, Beograd 2013.),  Čaplinova stopala (roman, Levo krilo, Beograd 2015.).
Priče, poeziju i novinske tekstove je objavljivao u časopisima i antologijama u Srbiji, BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori, na Kosovu, u Švedskoj, Austriji, Sjedinjenim američkim Državama, Meksiku, Islandu…
Boravio je na rezidencijalnim programima za pisce u Sarajevu i na Gotlandu (Švedska).


Partneri:


Dorothee Elmiger

Dorotee Elmiger

Dorotee Elmiger, rođena 1985. godine u Švajcarskoj, studirala je na Švajcarskom institutu za književnost u Bilu, a zatim i u Lajpcigu i Berlinu. Njen prvi roman “Einladung an die Waghalsigen” (Pozivnica za hrabre u srcu) osvojila je nekoliko nagrada, uključujući i književnu nagradu Aspekte 2010 za najbolju debitantsku proznu knjigu. Njena druga knjiga, „Schlafgänger“ (Mesečari), objavljena je 2014. godine. Ova knjiga je u 2015. godini osvojila Švajcarsku književnu nagradu. Sarađivala je sa vizualnim umetnicima, muzičarima i piscima. Živi i radi u Švajcarskoj.
Boravak Dorotee Elmiger u Beogradu podržala je Ambasada Švajcarske u Beogradu.


Mirjana Đurđević

Mirjana Đurđević (Beograd, 1956) objavila je šesnaest romana, kao i brojne kratke priče i eseje. Njen roman Deda Rankove riblje teorije osvojio je nagradu Žensko pero za 2004. godinu. Za roman Kaja, Beograd i dobri Amerikanac dobila je prestižnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman u regionu u 2009. godini. Prevođena je na engleski i slovenački jezik.


Gavra Vlaškalin

Gavra Vlaškalin rođen je u Zrenjaninu 1958. godine, gde i danas živi i radi.
Poslednjih nekoliko godina posvećeno se bavi pisanjem poezije i kratkih priča.
Prvu zbirku priča i pesama Tetovaža za nju objavio je 2012. godine u izdanju Umetničke asocijacije Zrenjanin.
Od 2013. godine redovni je član Matice srpske.
U periodu 2014./2015. pohađao je Radionicu kreativnog pisanja i čitanja kratke priče Hila.
Drugu knjigu priča U poslednjem trenutku objavio je 2015. godine u izdanju izdavačke kuće Kairos.


Partneri:


Petar Popovic

Petar Popović

Rođen 12. jula 1949. u Beogradu gde je završio sve svoje škole.
Oduvek maštao život koji neće biti dosadan.
Prvi tekst objavio 5. aprila 1967. u nedeljniku Gong. Kasnije pisao u svim najvažnijim novinama zemlje u kojoj je rođen.
Ne ume da kaže slovo r ali, vlasnik je dve godišnje nagrade Radio Beograda i jedne Studija B.
Glavni urednik dva najtiražnija lista u istoriji jugoslovenske rok periodike (Džuboks 76-77) i Rock (82-86). U kući Politika učestvovao u pokretanju dva magazina (Intervju i Rock) i jednih dnevnih novina (Sportski žurnal).
Doprineo pravljenju nekih od najvećih muzičkih događaja u Beogradu u XX veku.
Uspešni licencni (86-88) i neuspešni glavni i odgovorni urednik PGP RTS (95).
Prvi muzički urednik prvog muzičkog radija u SFRJ. (101 Radio Beograd – 89)
Autor najduže dokumentarne rok serije Televizije Beograd. (Rokumenti – 95)
Jedan od urednika u prvoj stvarno nezavisnoj televizijskoj kući druge Jugoslaviji sve dok nije zabranjena. (OK TV, 1989)
U Zagreb i Skoplje odveo najveće muzičke karavane u dvadesetom veku.
Slab šahista, ali učestvovao u organizovanju jedne od najvećih simultanki u istoriji te igre.
Uzgred, izgubio od 3 svetska šampiona: Petrosjana, Talja i Kasparova.
Jedan od osnivača nezavisnog festivala klasične i savremene muzike BUNT, 2013 Beograd
Doživeo da bude i urednik Zvezdine revije. Poznaje svih pet Zvezdinih zvezda.
Nije društveno politički angažovan, ali bio Predsednikov predsednik, radio za Ujedinjene nacije i Evropsku uniju.
Predavao po školama, fakultetima, zvaničnim i neformalnim mestima. U Srbiji i svetu
ima nagrade, medalje, plakete i odlikovanja.
Ima dve udarniče značke sa Radnih akcija i tri medalje iz JNA.
Knjige: Rokopisi (Zepter Book, 2008 – rasprodato), Kikinda Short 04 (dve priče – Kikinda 2010) i Biti Rokenrol (koautor Mihajlo Pantić – Službeni glasnik 2011, dva izdanja)
Pisao više desetina predgovora i pogovora za knjige iz oblasti popularne kulture.
Četiri puta operisao srce, dve kliničke smrti.
Jedna žena i dva sina.
Više nije ni mogao da očekuje od života.


Jasna Dimitrijević

Jasna Dimitrijević (1979, Negotin), diplomirala na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti. Autorka zbirke priča Prepoznavanja (2015). Književnu kritiku i prozu objavljivala je u časopisima i zbornicima – Poučak o nizovima, Booksa, Beton, Ulaznica, Zarez, Beležnica, Novi kaos, Arteist, Urbani vračevi, Literatura. Nagrađivana je na regionalnim književnim konkursima (Vranac, Ulaznica, Beležnica). Sa pričom „Mokre noge“ (Nasse Füße, 2015) zastupljena u tematu časopisa Lichtungen, posvećenom savremenoj srpskoj prozi. Članica je Biber tima, koji organizuje konkurs za najbolju kratku priču na temu pomirenja na BHSC, albanskom i makedonskom jeziku.


Denis Čokić

Polaznik kursa kreativnog pisanja koji vode Vladimir Arsenić i Srđan Srdić.


Partneri:


Vladimir Kopicl

Vladimir Kopicl

Vladimir Kopicl rođen je1949. godine. Završio je studije književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Objavio je knjige poezije Aer (Matica srpska, 1978), Parafraze puta (Matica srpska, 1980), Gladni lavovi (Književna zajednica Novog Sada, 1985), Vapaji & konstrukcije (Matica srpska, 1986), Pitanje poze (Matica srpska, 1992), Prikaze – nove i izabrane kratke pesme (Matica srpska, 1995), Klisurine (Narodna knjiga, 2002), Pesme smrti i razonode – izabrane i nove pesme (Orpheus, 2002), Smernice (Biblioteka »Svetozar Marković«, 2006), Promašaji (Narodna biblioteka »Stefan Prvovenčani«, Edicija Povelja, 2008), Sovin izbor – nove i izabrane pesme (Gradska biblioteka »Vladislav Petković Dis«, 2008), 27 pesama: tenkovi & lune (KCNS, 2011), Nesvršeno (dvojezično izdanje, Matica makedonska/ Arka, 2011), Tufne – izabrane pesme (Narodna biblioteka Srbije i Zadužbina »Desanka Maksimović«, 2013), H&Q (Arhipelag, 2013), Format zveri (Arhipelag, 2015).
Knjige eseja: Mehanički patak, digitalna patka (Narodna knjiga, 2003), Prizori iz nevidljivog (Narodna knjiga, 2006).
Priredio je i preveo više zbornika i antologija: Telo umetnika kao subjekt i objekt umetnosti (Tribina mladih, 1972 – sa Anom Raković), Trip – vodič kroz savremenu američku poeziju (Narodna knjiga, 1983 – sa Vladislavom Bajcem), Novi pesnički poredak – antologija novije američke poezije (Oktoih, 2001 – sa Dubravkom Đurić) , Vrata panike – telo, društvo i umetnost u mreži tehnološke derealizacije (Orpheus, 2005), Milenijumski citati (Orpheus, 2005), Tehnoskepticizam (Orpheus, 2007) itd.
Dobio je Brankovu nagradu za prvu knjigu pesama (1979), Sterijinu nagradu za pozorišnu kritiku (1989), Nagradu DKV za knjigu godine (2003), nagradu »Stevan Pešić« (2003), nagradu ISTOK-ZAPAD (2006), Disovu nagradu za pesnički opus (2008) i Nagradu »Desanka Maksimović« za pesničko delo i doprinos razvoju srpske poezije (2012).
O njegovom književnom i umetničkom radu objavljene su monografska izdanja: Vladimir Kopicl:Ništa još nije ovde ali neki oblik već može da mu odgovara (Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, 2007, priredio Nebojša Milenković), Najbolji svet – Vladimir Kopicl, dobitnik Disove nagrade (Gradska biblioteka »Vladislav Petković Dis, Čačak, 2008, priredila mr Marijana Matović) kao i zbornik radova Poezija Vladimira Kopicla (Zadužbina Desanka Maksimović, Beograd, 2014, priredila Mirjana Stanišić).
Prevođen, zastupljen itd.
Živi u Novom Sadu.


Gavra Vlaškalin

Gavra Vlaškalin rođen je u Zrenjaninu 1958. godine, gde i danas živi i radi.
Poslednjih nekoliko godina posvećeno se bavi pisanjem poezije i kratkih priča.
Prvu zbirku priča i pesama Tetovaža za nju objavio je 2012. godine u izdanju Umetničke asocijacije Zrenjanin.
Od 2013. godine redovni je član Matice srpske.
U periodu 2014./2015. pohađao je Radionicu kreativnog pisanja i čitanja kratke priče Hila.
Drugu knjigu priča U poslednjem trenutku objavio je 2015. godine u izdanju izdavačke kuće Kairos.


Aleksandar Bjelogrlić

Aleksandar Bjelogrlić (Zrenjanin 1967), prozni pisac, esejista, prevodilac. Objavio je, između ostalog, zbirke pripovedaka Draženje hipotalamusa (IP „Beograd”, Zrenjanin, 1994), Kraken; novele ljubavi i tajinstva („Sfairos”, Beograd, 1996), Anonimus („Narodna knjiga”, Beograd, 2005), Temeljna opcija („Narodna knjiga”, Beograd, 2007) i Citadela („Agora”, Zrenjanin, 2012), kao i roman Brazilski akvarel („Agora”, Zrenjanin, 2010). O problemima naratologije i književne fantastike pisao je u zbirkama eseja Nevidljivi arhipelag („Praizvorni život”, Beograd, 1994) i Tri eseja; o zduhaću pripovedanja (GNB „Žarko Zrenjanin”, Zrenjanin, 2000). Na srpski je prevodio prozu Montagjua Roudsa Džejmsa (Knjiga o duhovima, 1998, 2006), Tima Parksa (roman Usijanje, 2003), Roberta Džejmsa Volera (roman Hiljadu seoskih puteva, 2004), Doris Lesing (Londonske skice, 2009).


Partneri:


Dimitrije Bukvić

Dimitrije Bukvić (Beograd, 1985), polaznik kursa kreativnog pisanja i čitanja u Beogradu koji vode Vladimir Arsenić i Srđan Srdić. Po obrazovanju sociolog, po zanimanju novinar. Kratke priče objavljivane su mu u više časopisa i antologija u Srbiji i regionu. Nagrađivan za prozu. U koautorstvu s Dragoljubom B. Đorđevićem objavio zbirku kafanskih kozerija „Kafanološki astal / Karirani stolnjak”.


Jasna Dimitrijević

Jasna Dimitrijević (1979, Negotin), diplomirala na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti. Autorka zbirke priča Prepoznavanja (2015). Književnu kritiku i prozu objavljivala je u časopisima i zbornicima – Poučak o nizovima, Booksa, Beton, Ulaznica, Zarez, Beležnica, Novi kaos, Arteist, Urbani vračevi, Literatura. Nagrađivana je na regionalnim književnim konkursima (Vranac, Ulaznica, Beležnica). Sa pričom „Mokre noge“ (Nasse Füße, 2015) zastupljena u tematu časopisa Lichtungen, posvećenom savremenoj srpskoj prozi. Članica je Biber tima, koji organizuje konkurs za najbolju kratku priču na temu pomirenja na BHSC, albanskom i makedonskom jeziku.


Dorothee Elmiger

Dorotee Elmiger

Dorotee Elmiger, rođena 1985. godine u Švajcarskoj, studirala je na Švajcarskom institutu za književnost u Bilu, a zatim i u Lajpcigu i Berlinu. Njen prvi roman “Einladung an die Waghalsigen” (Pozivnica za hrabre u srcu) osvojila je nekoliko nagrada, uključujući i književnu nagradu Aspekte 2010 za najbolju debitantsku proznu knjigu. Njena druga knjiga, „Schlafgänger“ (Mesečari), objavljena je 2014. godine. Ova knjiga je u 2015. godini osvojila Švajcarsku književnu nagradu. Sarađivala je sa vizualnim umetnicima, muzičarima i piscima. Živi i radi u Švajcarskoj.
Boravak Dorotee Elmiger u Beogradu podržala je Ambasada Švajcarske u Beogradu.


Partneri:


Srđan V. Tešin

Srđan V. Tešin (Mokrin, 1971) je studirao filozofiju i komunikologiju, a diplomirao na poetici kratke priče.
Autor je deset knjiga i priređivač šest antologija kratkih priča.
Važniji naslovi: Antologija najboljih naslova, Kroz pustinju i prašinu, Kuvarove kletve i druge gadosti, Ispod crte i Priče s Marsa.
Dobitnik je nagrade „Borislav Pekić“, Nagrade Društva književnika Vojvodine za knjigu godine i Medalje kulture za multikulturalnost i interkulturalnost Zavoda za kulturu Vojvodine.
Proza mu je prevođena na desetak evropskih jezika.
Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama i izborima iz srpske savremene književnosti. Njegova priča Where Is Grandma, Where Do You Think She Hides?, iz zbirke Priče s Marsa, uvrštena je u Antologiju najbolje evropske priče američko-englesko-irskog izdavača Dalkey Archive Press.
Član je Srpskog PEN centra.


Željko Bodrožić

Rođen 1970. godine u Kikindi.
Osnivač i urednik nedeljnika „Kikindskih“, koji od 1998. godine neprekidno izlazi. Od 2008. godine vlasnik „Kikindskih“.
Zbog svojih tekstova više puta osuđivan u sudovima Srbije i drakonski novčano kažnjavan, a ista sudbina je zadesila i mnoge kolege iz redakcije „Kikindskih“. Prvi je novinar u našoj zemlji koji je zbog takvih sudskih odluka dobio spor protiv države pred Komitetom Ujedinjenih nacija za ljudska prava u Njujorku (2005. godine), kao i dva spora pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu (2009. godine), u jednom slučaju zajedno sa kolegom Vladislavom Vujinom, sve zbog kršenja prava na slobodu govora i izražavanja.
2001. godine dobitnik NUNS-ovu novinarsku nagradu za etiku i hrabrost „Dušan Bogavac“.
Član Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Nezavisnog društva novinara Vojvodine.


Srđan Srdić

Srđan Srdić je rođen 1977. godine u Kikindi. Autor je romana „Mrtvo polje“ i „Satori“, knjiga priča „Espirando“ i „Sagorevanja“, kao i zbirke eseja „Zapisi iz čitanja“. Radi kao bibliotekar, predavač kreativnog pisanja/ćitanja i urednik. Srdić je dobitnik nekoliko književnih nagrada, a njegove knjige i tekstovi prevedeni su na desetak jezika. Od septembra 2015. godine vratio se na mesto urednika međunarodnog festivala kratke priče Kikinda Short.