Kikinda Short 09Kikinda Short 09

Festival je održan od 2. do 5. jula 2014. Održano je četiri večeri čitanja (2. i 3. jula u Kikindi, 4. u Temišvaru / Segedinu / Zrenjaninu i 5. u Beogradu). Treće večeri učesnici su se podelili u tri grupe i svaka grupa je išla u jedan od tri grada.

Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održaće se od 2. do 5. jula 2014. godine u pet gradova i tri države. Ovogodišnji Festival ostvarenje je ideje organizatora da svojom kulturnom manifestacijom iz središta Banatskog trougla – Kikinde pokrenu uspostavljanje saradnje između banatskih gradova koji su nekada činili jedinstvenu ekonomsko-geografsku celinu: Kikinde, Temišvara, Segedina i Zrenjanina. Dvadesetoro pisaca kratkih priča iz četrnaest zemalja 2. i 3. jula čitaće svoje kratke priče u Kikindi, 4. jula, podeljeni u tri grupe predstaviće se u Zrenjaninu, Temišvaru i Segedinu, da bi se 5. jula održalo završno veče Festivala u Beogradu.
Zemlja – počasni gost ove godine je Lihtenštajn. Troje mladih autora, uz podršku Fondacije kulture Lihtenštajna promovisaće nama nedovoljno poznatu književnost svoje zemlje. Domaćin ovogodišnjeg Festivala je Srđan Papić, počasni gost, Jovica Aćin dovodi gosta iznenađenja.
Na devetom Festivalu gostuju autori iz Albanije – Eljan Tanini, Bosne i Hercegovine – Faruk Šehić, Crne Gore – Ilija Đurović, Hrvatske – Robert Perišić, Kipra – Maria Joanu, Lihtenštajna – Ana Ospelt, Daniel Batliner i Patrik Kaufman, Mađarske – Man Varheđi Reka, Makedonije – Dragan Georgijevski, Poljske – Zijemovit Ščerek, Portugala – Žou Tordo, Slovenije Dijana Matković, Ukrajine – Galina Tkačuk i Dzvenislava Matijaš i Srbije – Ivan Antić, Jovica Aćin, gost iznenađenja i Srđan Papić.
Na Festivalu će biti mladi pisci iz pet zemalja koje do sada nisu imale svoje predstavnike, a po prvi put će na Festivalu učestvovati autori iz sviih zemalja eks-Yu.
Festival su podržali Ministarstvo kulture i informisanja Srbije, Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje i Opština Kikinda, kao i Fondacija kulture Lihtenštajna i Ministarstvo obrazovanja i kulture Kipra.
Partneri Udruženja „Kikinda Short“ u Kikindi je Narodna biblioteka „Jovan Popović“, u Beogradu Ustanova kulture „Parobrod“, u Zrenjaninu Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin“, Udruženja „Skaska“ i grad Zrenjanin, u Temišvaru Biblioteka okruga Temišvar i u Segedinu Književno udruženje Krug Atila Jožef.

Raspored čitanja:

Sreda i četvrtak, 2. i 3. jul 2014. – Kikinda – Bašta Narodne biblioteke Jovan Popović, 20 i 30h

Petak, 4. jul 2014.

Zrenjanin – plato ispred Gradske bibloteke „Žarko Zrenjanin” 21h

Čitaju: Eljan Tanini (Albanija), Zjemovit Ščerek (Poljska), Patrik Kaufman (Lihtenštajn), Faruk Šehić (BiH), Dzvinka Matijaš (Ukrajina), Reka Man-Varheđi (Mađarska)

Segedin – Terasa kafića Milleniumi Kávéház / 20 30 h

Čitaju: Ana Ospelt (Lihtenštajn), Sava Damjanov, Dragan Georgievski (Makedonija), Galina Tkačuk (Ukrajina), Žoao Tordo (Portugal)

Temišvar – Biblioteca Judeţeană Timiş, 18h

Čitaju: Ilija Đurović (Crna Gora), Marija A. Ioanu (Kipar), Danijel Batliner (Lihtenštajn), Dijana Matković (Slovenija), Robert Perišić (Hrvatska), Ivan Antić, Srđan Papić (Srbija)

Subota, 5. jul 2014. – Beograd – UK Paroborod, Kapetan Mišina 6a, 21 i 30h

Fotografije sa treće večeri Kikinda Short 09 u Zrenjaninu – 4. 7. 2014.

Fotografije sa druge večeri Kikinda Short 09 – 3. 7. 2014.

Fotografije sa prve večeri Kikinda Short 09 – 2. 7. 2014.

Festival će se održati od 2. do 5. jula 2014. Održaće se četiri večeri čitanja (2. i 3. jula u Kikindi, 4. u Temišvaru / Segedinu / Zrenjaninu i 5. u Beogradu). Treće večeri se učesnici dele u tri grupe i svaka grupa ide u jedan od tri grada.

Deveti Kikinda Short u pet gradova i tri države

Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održaće se od 2. do 5. jula 2014. godine u pet gradova i tri države. Dvadesetoro pisaca kratkih priča iz četrnaest zemalja 2. i 3. jula će se čitati u Kikindi, 4. jula autori se dele u tri grupe i odlaze u Segedin, Temišvar ili Zrenjanin, da bi se 5. jula svi ponovo okupili na završnom čitanju u Beogradu.
Ovogodišnji slogan glasi „Kikinda, sori“

Kooridinator festivala Srđan Papić kaže da slogan zapravo poručuje: „Izvinite, ali mi i dalje postojimo“.
– Prošla godina je bila zaista teška, bili smo skoro pred gašenjem, ne može se visoka kultura promovisati samo zahvaljujući entuzijazmu. Ali, ipak vi imate puno dvorište kikindske biblioteke, u Beogradu su morali ulicu da zatvore koliko smo publike imali, i onda vidite da ste napravili nešto što je popularno, ali na vrlo visokom umetničkom nivou, i da ne možete tek tako da odustanete. Srećom, ove godine je situacija znatno lakša, i to nam otvara mogućnost za internacionalizaciju festivala, ne samo zahvaljujući piscima koji nam dolaze već i mestima gde će čitati – smatra Papić.

Organizatori su već dugo razmišljali da u projekat uključe još Segedin, Zrenjanin i Temišvar. Ova mesta su nekad bila vrlo tesno povezana i činili su jednu ekonomsko-geografsku celinu. Čak je u nekadašnjoj Austrougarskoj postojao izraz „Banatski trougao“, pošto ti gradovi čine gotovo idelani ravnokraki trougao u čijem se centru nalazi Kikinda. Nastankom granica, te veze su prekinute.
– Danas ti gradovi čine svetove za sebe, iako su vrlo blizu – kaže Papić. – Za samo dva sata vožnje, vi možete da čitate na sasvim drugom jeziku, u sasvim drugoj državi i kulturi, i time će naš festival biti još atraktivniji za goste koji nam dolaze. Ali glavna namera nam je da pokažemo nešto od tog starog šarma koji je Banat nekad imao. Danas je Banat, u svakoj od tih zemalja, kraj bez naročito dobre reputacije, većina želi da pobegne odatle. Mi pokušavamo da pokažemo da je taj region nekada pružao velike šanse i želeli bismo da ukažemo na na način na koji bi ta stara slava mogla da se povrati. Od toga, smo naravno, daleko, ali od nečeg mora da se počne, i kao i uvek, kultura je tu da pokaže put.

Zemlja – počasni gost ove godine je Lihtenštajn. Troje mladih autora, uz podršku Fondacije kulture Lihtenštajna promovisaće nama nedovoljno poznatu književnost svoje zemlje. Domaćin ovogodišnjeg Festivala je Srđan Papić, a počasni gost, Jovica Aćin dovodi gosta iznenađenja.

Na devetom Festivalu gostuju autori iz Albanije – Eljan Tanini, Bosne i Hercegovine – Faruk Šehić, Crne Gore – Ilija Đurović, Hrvatske – Robert Perišić, Kipra – Maria Joanu, Lihtenštajna – Ana Ospelt, Daniel Batliner i Patrik Kaufman, Mađarske – Man Varheđi Reka, Makedonije – Dragan Georgijevski, Poljske – Zjemovit Ščerek, Portugala – Žou Tordo, Slovenije Dijana Matković, Ukrajine – Galina Tkačuk i Dzvenislava Matijaš i Srbije – Ivan Antić, Jovica Aćin, gost iznenađenja i Srđan Papić.
Na Festivalu će biti mladi pisci iz pet zemalja koje do sada nisu imale svoje predstavnike, a po prvi put će na Festivalu učestvovati autori iz sviih zemalja eks-Yu.

Festival su podržali Ministarstvo kulture i informisanja Srbije, Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje i Opština Kikinda, kao i Fondacija kulture Lihtenštajna i Ministarstvo obrazovanja i kulture Kipra.
Partneri Udruženja „Kikinda Short“ u Kikindi je Narodna biblioteka „Jovan Popović“, u Beogradu Ustanova kulture „Parobrod“, u Zrenjaninu Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin“, Udruženja „Skaska“ i grad Zrenjanin, u Temišvaru Biblioteka okruga Temišvar i u Segedinu Književno udruženje „Krug Atila Jožef”.

Kratko sa Savom Damjanovim

Može li pisanje da pobedi dosadu?

Pisanje JESTE borba protiv dosade (pored ostalog!), kao što je to i čitanje. Pravo pitanje gllasi: šta biva kada i taj “agonistički eskapizam” postane dosadan?! Odgovor je jednostavan I – bolan: zaklopiti knjigu I odložiti pero zauvek, slično kao što je na kraju Šekspirove “Bure” učinio čarobnjak Prospero…

Da li nailazite na iznenađenja tokom pisanja?

Sam kreativni čin – ako je uistinu KREATIVAN! – predstavlja iznenađenje. Ja nikada ne znam, posle prvih ispisanih rečenica, gde me tekst vodi i uvek se radujem njegovim nepredvidljivim putanjama. Najveća radost dolazi na kraju, kada imam osećaj da čitam tekst čiji je autor neko drugi, neko čiju maštu ne mogu da prepoznam i čijim se rečima čudim…

Kratko s Patrikom Kaufmanom

Postoje li priče koje pišeš da bi “ostale u fijoci” bez objavljivanja?

Većina mojih radova je objavljena, ono što nisam objavio nisam ni napisao. Mislim da su svi radovi, čak i onda kada ih čitam javno, objavljeni.

Utiču li pohvale čitalaca na tvoj rad?

Verujem da moje okruženje konstantno utiče na mene. Čitaoci na mene nemaju uticaj. Za mene je pronalaženje ideja veoma lično.

Kratko s Marijom A. Joanou

Kako na tebe utiče kontakt s publikom?

Publika mi daje priliku da iskažem sebe i svoje reči, šansu da „padnem“, nadajući se da će me nečiji um ili srce prihvatiti.

Da li je pisanje prijatan ili mučan proces?

Prijatan jer ti nudi osećaj večnosti. Mučan jer je to samo osećaj.

Kratko s Anom Ospelt

Kako tvoji najbliži prijatelji gledaju na tvoje pisanje?

Nadam se da im se sviđa. Većina mojih prijatelja je kreativna, stvaraju muziku, bave se umetnošću ili pisanjem i lepo je deliti tu strast i razumeti jedno drugo. Jedan od mojih najboljih prijatelja je napisao pogovor, dok je drugi bio urednik za moju prvu knjigu. Stvarno je bilo divno i ohrabrujuće što je to dvoje ljudi bilo deo tog procesa.

Šta bi bio uspeh u pisanju?

Da uživaš dok pišeš.

Kratko s Danijelom Batlinerom

Praviš li ispravke već objavljenih priča?

Da, stalno. Kao što se ja razvijam kao autor, moje priče se takođe razvijaju. Stalno ih dorađujem i eksperimentišem sa novim rečenicama i izrazima da bih video kako publika reaguje.

Da li je moguće vezati se za ličnost iz kratke priče?

I da i ne. Moje priče su o situacijama u kojima svako može da se pronađe. To znači da ja svakako znam kroz šta moji junaci prolaze, većina čitalaca to takođe zna, ali likovi najčešće ne predstvaljaju ni mene ni nekog drugog.

Kratko s Draganom Georgievskim

Imaš li neku preporuku za čitanje?

Kurt Schwitters, Daniil Kharms, Tristan Tzara, Henri Michaux, Hugo Ball, Woody Allen…

Po čemu se pisac razlikuje od drugih ljudi?

Paa, mislim da je to očigledno, nose sandale.

Kratko s Dijanom Matković

Kako tvoji najbliži prijatelji gledaju na tvoje pisanje?

Šta ja znam, zar nisu reakcije prijatelja uvek predvidljive kad dođemo do toga kako gledaju na pisanje svojih prijatelja? Zanimljivije je sa nekim drugim ljudima. Na primer, nisam znala, kako će na moju zbirku priča s naslovom U ime oca reagirati – moj otac. Bojala sam se, kako će prihvatiti taj lik oca koji uvek odlazi, koji se svađa i vara i tako dalje. Da li će mu biti teško kad se takav ugleda? Posle mnogo odlaganja donela sam mu knjigu i nervozno pokazivala: „Vidi, ovo pročitaj, ovo ovde radije nemoj, ovo ti je smešno, ali ovo na početku…” On me je u jednom trenu pogledao, zatvorio knjigu, sa njom krenuo prema svojoj radnoj sobi, a onda se odjedanput okrenuo i sa žarom rekao: „Tatin prvenac!” Hah, i to je bilo to. Sad – ponosni su i moji prijatelji, samo što je u slučaju tog ponosa stvar manje komplikovana.

Špricer/gemišt ili pivo?

Pivo, svakako. Pivo je jedna od retkih stvari kod koje i najveći komplikatori ne mogu komplicirati jer su bitne samo dve stvari: omiljen brend piva i koliko je hladno.

Kratko s Galinom Tkačuk

Utiču li pohvale čitalaca na tvoj rad?

Najzanimljivije reakcije čitalaca su neobični saveti, naročito pokušaj mladih čitalaca da mi predlože temu za sledeću knjigu… Neočekivana misao čitaoca je najbolja pohvala.

Da li je moguće vezati se za ličnost iz kratke priče?

Mogla bih da se zaljubim čak i u junaka kratke pesme.

Kratko s Dzvenislavom Matijaš

Kako na tebe utiče kontakt s publikom?

Često imam osećaj da je sve na svetu povezano. Pišem priče jer postoje ljudi koji su voljni da ih slušaju i očekuju da ih napišem. Kao što ja očekujem nečiju muziku, slike i film. Tako da volim da upoznajem ljude koji dolaze da čuju moje priče. Ti kontakti sa publikom su mi velika inspiracija. No ipak, ponekad me i plaše – plaši me znojenje, drhtanje ruku i promukao glas koji ne mogu da prepoznam. Onda moram da udahnem duboko i pogledam u publiku, pogledam u nečije oči – crne, smeđe, plave ili zelene. Tada pomislim da su te oči kao moje, i smirim se.

Praviš li ispravke već objavljenih priča?

Da, stalno imam potrebu da ispravljam. Zato mi predstavlja problem da predam konačnu verziju teksta izdavaču. Uvek mi je potrebno još nekoliko sati (ili dana, nedelja?) da bih ispravila ili promenila nešto. Nebičan osečaj i neobična želja za menjanjem, ponovnim stvaranjem sveta opisanog u tekstu. Čemu se nadam? Da učinim ovaj svet boljim? Interesantnijim? Življim? Perfektnijim? Zato je ponekad bolje prihvatiti tekst onakav kakav jeste, pustiti ga i živeti svoj život. I očekivati nove priče i knjige. Sanjati o njihovom ispravljanju…

Kratko s Ivanom Antićem

Može li pisanje da pobedi dosadu?

Dosada uvek dođe po svoje.

Možeš li da opišeš svoj radni prostor?

Radni sto je crn, bez fioka, nogare mu bele. Fotelja za čitanje, desno od stola, crvene je boje. Tek sad postaje jasno: isti sklop boja koji središnji deo „Krika i šaputanja” čini jedva snošljivim. Nekad sve mora biti crna čistina, nekad je neophodan reljef sastavljen od knjiga, beležnica, šoljica, čaša, slojeva prašine, prašine koja sve povezuje, koja sve povlači nadole. Iza monitora, okrenutog uvek uspravno, ogroman prozor udvojenih stakala koja krive sliku ogromnih krošnji starih bagremova iz nekadašnjeg crkvenog dvorišta, sadašnjeg narko-parka.

Kratko s Farukom Šehićem

Utiču li pohvale čitalaca na tvoj rad?

Pohvale su ugodne, laže ko kaže suprotno, ali to ne znači da trebaš samo od toga živjeti. Na pisanje to ne bi trebalo uticati, jer bi pisac onda povlađivao svojoj publici, a od toga ne postoji odvratnija stvar. Pohvale su pozitivne, ali to nema puno veze sa samim procesom pisanja. Pisanje je nešto drugo, to je rudarski težak i usamljenički posao.

Gde počinje, a gde završava pisanje?

Pisanje ne počinje niti ne završava, barem ne dok je pisac živ. Pisanje je proces koji uvijek traje. Sve što si ikad vidio i mislio da ćeš to zaboraviti, baš to ti može, jednom, kada ti sve te stvari uskrsnu u memoriji, biti građa od koje ćeš praviti pjesmu ili kratku priču. Bitan je taj klik, to uskrnuće.
Pisanje prividno završava kada ti izađe knjiga, ali nikad ne radiš samo jednu knjigu, jer uvijek pišeš paralelno, tako da odmora nema. Još ako dodaš pisanje za novine, onda se možeš osjetiti i kao rob pisanja, koji od tog novca može ponekad kupiti osjećaj slobode.

Kratko s Ilijom Đurovićem

Ako bi imao zadatak da prodaješ knjige kratkih priča, kakva bi bila tvoja priča?

Jedini prozni književni rod koji možete pročitati od početka do kraja više od deset puta u jednom danu! Ako je bilo dobro Borhesu, Karveru i Čehovu biće dobro i vama!

Možeš li da opišeš svoj radni prostor?

Moj radni prostor je površina od 21x14cm, to je površina ekrana kompjutera na kojem pišem već neko vrijeme. To su dimenzije i moje nedavno objavljene, prve knjige, proizvoda svih mojih radnih prostora do sad. Sve oko ekrana kompjutera mijenja se sa svakom selidbom. Svaka soba sa kompjuterom, malo struje i mnogo vode je dovoljno dobra. Sad je moj radni prostor prostorija u jednom stanu, garsonjeri, ili bih mogao i da iskoristim taj eufemizam koji u inostranstvu koriste za nepristojno male stanove – studio. Ne znam kako će izgledati okruženje mog kompjutera po povratku sa KS-a, jer s aerodroma idem pravo u drugi stan. To je selidba mojih 21x14cm u novi prostor, nekoliko kvartova daleko od prostora iz kojeg sam poslao ovaj odgovor.

Kratko s Rekom Man Varheđi

Praviš li ispravke već objavljenih priča?

Samo kada ponovo objavljujem priču. Događa se da priča bude objavljena u književnom časopisu, onda možda u antologiji, a posle u zbirci kratkih priča. Kako god, ispravke su neznatne. Obično izbrišem nekoliko reči tako kako bi tekst bio sve kraći i kraći.

Da li nailaziš na iznenađenja tokom pisanja?

Da. Uvek na početku mislim da znam celu priču koju planiram da napišem. Ali kad počnem da pišem, priča se menja. Nekada me je to nerviralo, ali sad upravo u tome najviše uživam.

Kratko sa Srđanom Papićem

Postoje li priče koje pišeš da bi “ostale u fijoci” bez objavljivanja?

Sve što pišem, ostaje u fioci. Osim ako me neko ne natera da to pokažem, kao vi sada.

Kratko s Žoaom Tordom

Gde počinje, a gde završava pisanje?

Pisanje počinje kada stvari postanu dovoljno teške i završava se kada ih prihvatimo.

Da li je moguće vezati se za ličnost iz kratke priče?

Tokom odrastanja bio sam privržen mnogim likovima iz kratkih prica, želeći da imaju učešće i u romanima kako bih mogao više vremena da provedem s njima.

Nađite nas na fejsu

The festival was held from 2nd to 5th of July 2014. There were four evenings of reading (2nd and 3rd of July in Kikinda, 4th in Timisoara / Szeged / Zrenjanin and 5th in Belgrade). On the third night, the participants divided into three groups and each group went to one of the three cities.

The ninth edition of short story Festival Kikinda Short will be held from 2nd till 5th July 2014 in five towns and three countries. This year’s festival is the realisation of the idea to devolop cooperation between Banat’s towns – Kikinda, Timisoara, Szeged and Zrenjanin, with this cultural manifestation. Twenty short story writers from 14 different countries will read their stories in Kikinda on 2nd and 3rd July, on 4th July, divided into three groups, they will present themselves in Zrenjanin, Timisoara and Szeged, while the closing evening of the festival will be held in Belgrade on 5th July.
This year’s country – the guest of honor is Liechtenstein. Three young authors, supported by The Foundation of Culture of Liechtenstein, will present the literature of their country, insufficiently known here. The host od this year’s edition of the festival is Srdan Papic, the guest of honor is Jovica Acin who is choosing the surprise guest.
On the ninth edition of the festival the authors come from 14 countries : Albania – Eljan Tanini, Bosnia and Herzegovina – Faruk Šehić, Montenegro – Ilija Đurović, Croatia – Robert Perišić, Cyprus – Maria A. Ioannou, Liechtenstein – Anna Ospelt, Daniel Batliner and Patrick Kaufmann, Hungary – Mán-Várhegyi Réka, Macedonia – Dragan Georgijevski, Poland – Ziemowit Szczerek, Portugal – Joao Tordo, Slovenia – Dijana Matković, Ukraina – Galina Tkachuk and Dzvenyslava Matiyash and Serbia – Ivan Antić, Jovica Aćin, the surprise guest and Srđan Papić.
The festival will have young authors from five countries which didn’t have present untill this edition, and for the first time the festival will have participants from all ex-YU countries this year.
The festival has been supported by the Ministry of Culture and Information of Serbia, Provincial Secretariat for Culture and Public Information and the Municipality of Kikinda, as well as The Foundation of Culture Liechtenstein and the Ministry of Education and Culture of Cyprus.
The partners of The Assosiation Kikinda Short in Kikinda is The Public Library “Jovan Popovic“, Cultural Center “Parobrod” in Belgrade, József Attila Kör in Szeged, The Public Library “Zarko Zrenjanin“, Assosiation Skaska and City of Zrenjanin and Biblioteca Judeţeană Timiş in Timisoara.

Photographs of the third evening at Kikinda Short 09 in Zrenjanin – 4th July 2014

Photographs of the second evening at Kikinda Short 09 – 3rd July 2014

Photographs of the first evening at Kikinda Short 09 – 2nd July 2014

Short with Patrick Kaufmann

Are there any stories that you write merely to be left to “rest in the drawer” without publishing?

Most of my works are published, which I did not published are those which I have not been written. I think all works, even when I read them in the Public, those are Published.

Is your work influenced by the praise of readers?

I believe that my surrounding continually influenced myself. Reader does not affect me. Finding stories is my personal affair.

Short with Maria A. Ioannou

How are you affected by the contact with the audience?

The audience gives me the chance to expose myself and my words, the chance to “fall”, hoping that someone’s mind or heart catches me on the way.

Is writing a pleasant or a tedious process?

Pleasant because it offers you a taste of eternity. Tedious because it’s just a taste.

Short with Anna Ospelt

How do your closest friends look at your writing?

I hope they like it. Many of my friends are “creative”, the make music, art or literature and it is nice to share that passion and understand each other. For my first book, one of my best friends wrote the sociological afterword and another was my editor – it was really great and supporting, that those two people where part of the process.

What would be a success in writing?

To be happy while writing.

Short with Daniel Batliner

Do you make corrections of already published stories?

Yes, all the time. Like I’m moving on as an author my stories move on as stories. I am constantly working on them and experimenting with new sentences and terms to see how the audience reacts.

Is it possible to find yourself attached to a person from a short story?

Yes and no. My stories are about situations everyone can find himself or herself in. That means that I obviously know what my characters are going through, that most of the listeners know it too but the character itself is usually nor representing me nor anyone else.

Short with Dragan Georgievski

Do you have any recommendation for reading?

Kurt Schwitters, Daniil Kharms, Tristan Tzara, Henri Michaux, Hugo Ball, Woody Allen…

What makes a writer different from other people?

Well, I think it’s obvious, they wear sandals.

Short with Dijana Matković

How do your closest friends look at your writing?

I couldn’t tell, aren’t the reactions of friends always predictable when it comes to writing of their friends? It’s more interesting with others. For example, I didn’t know how would react to my collection of short stories named In the name of father – my father. I was afraid how would he accept that character of father who is always leaving, fighting, cheating and so on. Would it be hard for him to see himself that way? After many delays I brought him the book and suggested nervously : „Look, read this, that rather not, this is funny, but this at the beginnig…“ One moment he looked at me, closed the book, and while he was walking to his workroom he sudenly turned around and enthusiastically told me . „Daddy’s debut!“ Hah, that was it. Now – my friends are also proud, but everything is less complicated with them.

Spritzer or beer?

Beer, absolutely. Beer is one among the rare things that even the most complicated people can’t complicate because only two things matter : favourite brand and how cold it is.

Short with Galyna Tkachuk

Is your work influenced by the praise of readers?

The most interesting reader responses I’ve ever had are strange and unusual advices. Especially when young riders try to suggest me some themes for the next book… Unexpected thought of a reader is the best praise.

Is it possible to find yourself attached to a person from a short story?

I could even fall in love with the hero of a short poem.

Short with Dzvenyslava Matiyash

How are you affected by contact with the audience?

Often I have a strong feeling that everything is connected in this world. I write stories, because there are people who are willing to listen to them and waiting for me to write them. As I am waiting for somebody’s music, pictures and films. So I like to meet people who come to listen to my stories. These meetings with the audience usually become a great inspiration for me. Nevertheless, sometimes I’m afraid of them – afraid of swearing, trembling hands and my hoarse voice I can’t recognize. Then I have to breathe deeply and look at the audience, to get eye contact with somebody’s eyes – black, brown, blue or green. These eyes are like mine, I think then, and calm down.

Do you make correction of already published stories?

Yes, I want to make corrections all the time. So it`s a problem for me to give the final version of the text to the publisher. I always want to have few hours (or days, or weeks?) to correct or to change something. Strange feeling and strange desire to rewrite, recreate the world described in the texts. What for I wonder? To make this world better? More interesting? More alive and vivid? More perfect?
That’s why sometimes it’s better to accept the text as it is, let it go and live its own life. And start waiting for new stories and books. Dreaming about correcting them…

Short with Faruk Šehić

Is your work influenced by the praise of readers?

Praises are pleasent, saying the opposite would be a lie, but that doesn’t mean one should live on that. Praises shouldn’t influence the writing, otherwise writer would connive his audience and there is nothing more disgusting than that. Praises are positive, but that doesn’t have much in common with writing itself. Writing is something completly different, it’s very difficult and lonesome work.

Where is the start and where the end of writing?

Writing does not start or end, at least as long as the writer is alive. It’s an everlasting process. Everything you’ve ever seen and thought you would forget, that’s something that once might be the construction for poem or short story. That click matters.
Ostensibly, writing stops when a book comes out, but you never work on one book and always write parallelly, so there’s no rest. Adding writing for newspapers to that, and you might feel as a slave of writing, who sometimes can buy sense of freedoby the money earned.

Short with Ilija Đurović

If you had a task to sell books of short stories, what would be your story?

The only prose literal genre you may read from the beginnig to the end more than ten times in a day! If it was good for Borges, Carver and Chekhov it would be good for you!

Can you describe your workspace?

My workspace is a surface of 21×14 cm, that’s the surface of my computer’s screen I’ve been writng on for a while. Those are also the dimensions of my recently published, first book, the product of all my workspaces until now. Everything around the screen is changing with every moving. Every room with computer, a little electricity and lots of water is good enough. At this moment, my workspace is a room in a studio – euphemism used for obscenely small apartments. I don’t know how the surroundings for my computer will look after Kikinda Short, because straight from the airport I’ll be going to the new appartment. This is the movement of my 21×14 to new space, just a few quarts away from the one I’m sending this response from.

Short with Man-Várhegyi Réka

Do you make corrections of already published stories?

Only when I publish a short story again. It may happen that a short story gets published in a literary magazine, then maybe in an anthology, and a book of collected stories. However, the corrections I make are small. I usually delete a few words so that the text would become shorter and shorter.

Do you find yourself surprised while writing?

Yes. At the beginning I always think I know the whole story that I am planning to write. But once I start writing, the story changes. I used to be annoyed by that but now I enjoy this part of the writing the most.

Short with Srđan Papić

Are there any stories that you write merely to be left to “rest in the drawer” without publishing?

Everything I write “rests in the drawer”. Except, someone makes me show it, like you did.

Short with Eljan Tanini

Do you have any recommendation for reading?

Bertolt Brecht, Parfume of Philippe Claudel, Alda Merini, Dino Buzzati, Vladimir Nabokov, PIER PAOLO PASOLINI, Forugh Farrokhzad, Walt Whitman, Woody Allen, Haruki Murakami and please the words of Fabrizio De André

What would be a success in writing?

My opinion in writing success comes only from the things that never happen. And one other: Write in coffee and know people as much as you need, no more. Do not forget the notebook with you.

Short with João Tordo

Where is the start and where the end of writing?

It starts when things are already difficult and it ends when something has been accepted.

Is it possible to find yourself attached to a person from a short story?

I’ve grown attached to many characters from short stories, wishing they were also part of a novel so I could spend more time with them.