Poljska u Srbiji

Poljska u Srbiji i Srbija na poljskom

U periodu od 2. do 7. maja 2011. studenti srpskog jezika sa Jagelonskog univerziteta u Krakovu posetili Kikindu, Novi Sad i Beograd.

Pored obilaska brojnih naučnih i kulturnih institucija, fokus ekskurzije je bio na prevodilačkoj radionici koja je u Krakovu pokrenuta još prošle godine. Ideja je da zajedno nastupaju srpski autori i njihovi poljski prevodioci, svako je čitao na svom maternjem jeziku dok je istovremeno prevod i original bio prikazivan preko video bima. U Kikindi su 2. maja 2011. nastupili Miloš Latinović, Srđan V. Tešin, Miloš Krneta i Srđan Papić, dok su se 7. maja 2011. u beogradskoj knjižari Plato predstavili Mirjana Bjelogrlić Nikolov, Igor Marojević, Vule Žurić, Marko Vidojković, Mirjana Đurđević, Mirko Demić, Ivan Potić, Siniša Soćanin i Srđan Srdić. Obe književne večeri počele su u 20 časova.

Jedna od koordinatora prevodilačke radionice dr Katažina Liber, predavač na predmetu Teorija prevođenja kaže: „Najvažniji cilj radionice je da učesnici upoznaju glavne translatološke probleme sa kojima se suočavaju prevodioci književnih dela. Zahvaljujući radu na raznovrsnim tekstovima, studenti vežbaju prevodilačke strategije i književne tehnike. Takođe, svrha radionice je objavljivanje pripovedaka savremenih srpskih pisaca u poljskim književnim časopisima.”

Pored upoznavanja sa autorima koje su prevodili, studenti su imali priliku da upoznaju i druge značajne pisce. U organizaciji izdavačke kuće Stubovi kulture i Kulturnog centra Beograda sa studentima su se družili Ljubomir Simović, Dragan Velikić, Radoslav Petković, Radivoj Radić, Mileta Prodanović, Dana Todorović i Andrija Matić. Studentima se obratio i ministar kulture Predrag Marković.

O ciljevima ekskurzije i značaju koje studenti srbistike imaju za promociju naše zemlje više govori organizator putovanja i lektor srpskog jezika u Krakovu Srđan Papić: “Nedavno je u Poljskoj rađeno istraživanje gde je od ljudi traženo da kažu prvo šta ih asocira na pomen neke zemlje. Za Francusku je to bilo vino, za Hrvatsku odmor a za Srbiju – rat! Na žalost, odavde su do dvehiljaditih stizale samo loše vesti, posle toga nije dolazilo ništa i takva slika je ostala urezana. Nedavno sam bio u prilici da pola sata ubeđujem devojku da sme autobusom da prođe kroz Srbiju i da je niko neće silovati niti pretresati vozilo sa kalašnjikovim. Zbog toga je uloga studenata koji poznaju prilike u Srbiji izuzetno važna da se slika koja postoji o nama konačno promeni i mislim da bi trebalo da se što je više moguće potrudimo da ih lepo ugostimo.”