Mađarska

Kinga Julija Kiralj

Rođena sam 1976. godine u Rumuniji. Dugo vremena, recimo sve do juče, nisam ništa znala o sebi. O svetu da i ne govorim. U međuvremenu, dakle do nedavno, sam shvatila da što više imam hrabrosti da izađem što dalje iz sebe, to glasnije odbijam život. Ali ono što se dešava unutra, to je bučnije, čak i od odbijanja. Pravo da vam kažem, i bolnije je. O takvim stvarima ja pišem. Na pola puta između sveta i mene. Takođe sam shvatila da sam, uprkos svim mojim naporima, mogla da budem iskrena samo onoliko koliko i zamućeni snimak polaroida.

Moja prva zbirka «Luisa P.: Stranputica posrnulih devojčica» je objavljena 2007. godine. Od tada sam sa italijanskog jezika prevela novelu Arslan Antonije «Ševina farma», a još uvek radim na «Pentameronu» Basil Đanbatiste.

Moja najnovija knjiga «Glasovi tela» govori o polemici između hrane i greha.